Povijest školstva u Orehovici

Povijest školstva u Orehovici
 

Razdoblje od 1861. do 1945. godine

Prema podatcima iz Spomenice Osnovne škole Orehovica, organizirana nastava u Orehovici provodi se od 1869. godine. Djecu iz Orehovice i Vularije podučavao je seljak Tarandek, rodom iz Podbresta. Godine 1902. ondašnja mađarska vlast sagradila je na gradilištu Antuna Štimca kuću s dvije sobe i kuhinjom te dogovorila s vlasnikom gradilišta da u tim prostorijama sljedećih deset godina bude smještena škola. Tijekom tog vremena Antun Štimec otkupio je zgradu i postao njezin vlasnik. Prema ugovoru škola više nije mogla ostati u tim prostorijama pa se ponovo seli u prostore u kojima se nastava odvijala do 1902. godine. Tijekom čitavog tog vremena nastava se odvijala na mađarskom jeziku.

Prvi učitelji poslije Prvog svjetskog rata bili su Gustav i Marija Hranilović, a na dužnost su stupili 22. travnja 1919. godine. Marija Hranilović dala je sve podatke za pisanje spomenice za razdoblje od Prvog svjetskog rata do 1927. godine. Ona navodi da nije bilo moguće provoditi nastavu od 1. do 4. razreda jer djeca nisu imala predznanje, budući da se do tada nastava održavala na mađarskom jeziku. Zato su djeca bila razvrstana prema razini usvojenog znanja i u 1. razred ih je išlo oko  120, a dvadesetak ih je bilo razvrstano u 3. i 4. razred. Godine 1921. učitelj Hranilović umire i Marija Hranilović do rujna 1922. godine u školi radi sama. Nakratko dolazi učiteljica Marija Čerpes, no već  je 1923. godine premještena u Lug (današnji Lug Samoborski). Dolazi učiteljica Katica Blažević, ali je i ona brzo premještena pa na njezino mjesto dolazi Josipa Blažević, njezina sestra. Marija Hranilović upravljala je školom do 1924. godine, a nakon nje upraviteljem škole imenovan je Đuro Đaić. Krajem veljače 1927. godine učiteljica Hranilović odlazi u mirovinu pa je za učiteljicu imenovana Fanika Cvitovec. Ona je na svoju molbu ubrzo premještena te je na njezino mjesto došla Katica Filar. Od 1940. godine školom upravlja učitelj Andrija Strbad, a budući da je Katica Filar tražila premještaj, za učiteljicu je imenovana upraviteljeva supruga Marija Strbad.

Dana 11. travnja 1941. godine došao je u Orehovicu odred od šezdesetak mađarskih vojnika. Vojnici su se smjestili u školi, a njihov zapovjednik u učiteljskom stanu. Odmah su uništili arhivu i knjižnicu. U rujnu 1941. godine vojska je napustila školu i smjestila se po privatnim kućama. U selo dolaze tri mađarske učiteljice koje su upisale učenike u sve razrede. Budući da ni jedna nije znala hrvatski jezik, roditelji  su se pobunili. Da bi im barem prividno udovoljili, za učitelja je imenovan Slovenac Viktor Krašna. On nije znao mađarski jezik pa je podučavao djecu na materinskom jeziku sve dok mu vrlo brzo to nisu zabranili. Tijekom jedne racije on biva uhapšen i odveden u njemački logor Dachau. Nastava se dalje odvijala na mađarskom jeziku sve do jeseni 1944. godine. Tada u selo dolaze jaki odredi mađarskih vojnika koji se ponovo smještaju u školu te uništavaju sav inventar, a školske klupe i stolice koriste kao ogrjev. Nakon povlačenja u Mađarsku za sobom su ostavili samo gole zidove i razbijene prozore.

U Podbrestu je prva škola osnovana 1861. godine i nije bila državna već privatna. S obzirom na to da nije postojala posebna školska zgrada, nastava se održavala u privatnoj kući seljaka Augusta Dolenčića, a jedan dio u tadašnjoj općinskoj zgradi. Kao prvi učitelj spominje se seljak Ivan Lončarić koji je djecu podučavao čitati, pisati i računati. Poslove učitelja obavljao je do 1875. godine. Selo je u ono doba imalo tridesetak kuća te je broj djece koja su polazila školu bio relativno mali. S vremenom Podbrestu su pripali zaselak Mačkovec i selo Sveti Križ. Poslije Ivana Lončarića dužnost učitelja do 1886. godine obavlja Antun Taradi, a nakon njega učitelj je seljak Aleksa Hajdinjak. Od 1900. do 1912. godine djecu podučava njegov sin Stjepan Hajdinjak. Učitelje su plaćali sami mještani.

Za vrijeme Prvoga svjetskog rata, a i neko vrijeme nakon rata škola nije radila. Godine 1920. Općina iznajmljuje kuću trgovca i gostioničara Ignaca Nemčića i zgradu preuređuje u školske prostorije i stambeni dio u kojem su bili smješteni učitelji. Na službovanje u školu dolazi učitelj Julije Skupnjak koji predaje u III. i  IV. razredu te učiteljica Dragica Kalamari koja predaje u  I. i II. razredu.
S obzirom na to da je postojala samo jedna učionica, nastava je bila poludnevna. Osnovana je i školska knjižnica, a knjige su posuđivali i mještani sela. Ovo  dvoje učitelja u školi radi do 1925. godine, kada na njihova mjesta dolaze Anđelka Kunst i Antun Marković. Nakon nekoliko godina Anđela Kunst je premještena, a na njezino mjesto dolazi Marica Dorčić koja radi do 1938. godine. Sljedećih godinu dana učiteljica je Zrinka Rakamarić, a 1939. godine na njezino mjesto dolazi Marica Skender koja je 1940. godine premještena u Desinić.

Kad je Međimurje 1941. godine opet došlo pod vlast Mađara, u školu je premještena Vilma Kos i  Mađarica Margita Kaločay koja je upravljala školom. U isto vrijeme u školi radi i Stjepan Domin iz Murske Sobote. On nije bio kvalificirani učitelj već je bio student. Mađarske vlasti naredile su da se školska knjižnica treba zatvoriti, a seljak Josip Martinec je po nalogu mjesnog starješine knjige trebao odvesti u Donji Kraljevec. Ostala školska dokumentacija bila je bačena na tavan, a prilikom povlačenja okupatorske vojske 1945. godine je spaljena. Zbog toga danas ne postoji nikakva školska arhiva, osim one poslije oslobođenja. Za vrijeme okupacije svi učitelji koji su poslani na službovanje u Podbrest nastavu su držali na mađarskom jeziku. Nastava je bila poludnevna, a osim učionice u školi postojala je još jedna učionica u privatnoj kući Lovre Čemerike.

Razdoblje nakon 2. svjetskog rata

Nakon oslobođenja, 22. lipnja 1945. godine prosvjetni odsjek Kotarskog narodnog odbora Prelog uputio je učiteljicu Rajku Belošević na dužnost u Orehovicu. Djeca su prva dva mjeseca nosila u školu male stolice, a pisala su na koljenima sve dok nije posuđen namještaj od škola u Prelogu i Cirkovljanu. Nastava se odvijala u dva kombinirana odjela, tako da su zajedno bili učenici 1. i 2. razreda te učenici 3. i 4. razreda. Mnogi nisu znali hrvatska slova. U listopadu 1945. godine iz škole u Svetoj Mariji premješten je učitelj Tomislav Jagačić koji rukovodi školom sve do odlaska na službu u Dugu Resu.

Još za vrijeme okupacije mještani su sagradili novu općinsku zgradu koja je 1946. godine preuređena u školu. Nastava se u njoj počela odvijati od 12. svibnja 1946.

Otvaranje nove školske zgrade (zgrada današnje Općine)

 

Od 4. veljače 1948. godine učiteljem je imenovan Ivica Štimec koji rukovodi školom te vodi 3. i 4. razred.

U školskoj godini 1953./1954. škola prelazi iz četverogodišnje u šestogodišnju, ali su svejedno učenici polazili  samo prvih pet razreda, s time da je u 5. razredu izvođena predmetna nastava. 

U tom istom razdoblju zbog naglog porasta stanovništva mještani Podbresta i Svetog Križa traže da se adaptira stara škola ili izgradi nova. Narodni odbor Kotara Prelog za izgradnju nove škole  prvo daje novčanu pomoć od  1,000.000 dinara, a kasnije daje još 4,000.000 dinara. Na zboru birača 31. svibnja 1953. godine donesena je odluka da svako domaćinstvo sudjeluje s 5.000 dinara samodoprinosa. Izgradnja nove škole počela je 26. rujna 1953. godine.

U školskoj godini 1954./1955. oformljen je u Orehovici i 6. razred, a težilo se tomu da se iznađu prostorije i osigura učiteljski kadar za osmogodišnju školu. Te godine izabran je i prvi Školski odbor koji je vodio brigu i o materijalnim i o odgojno-obrazovnim problemima škole.

U listopadu 1956. godine otvoren je gornji dio nove škole u Podbrestu. U tom dijelu nalazile su se učionice i stambeni dio za učitelje.

Zajedničkim zalaganjem Školskog odbora i učitelja opremljena je četvrta učionica u Orehovici i u školskoj godini 1957./1958. škola postaje osmogodišnja. Iduće školske godine školi je pripojena i škola Vularija, tako da škola Orehovica postaje centralna škola. U Vulariji radi samo jedan učitelj koji vodi sva četiri niža razreda spojena u dva kombinirana odjeljenja.

Iako su 31. kolovoza 1959. godine dovršene sve prostorije škole u Podbrestu, zbog nedovoljnog broja učitelja učenici 7. i 8. razreda pripojeni su školi u Orehovici. Škola unatoč tome nije postala područna škola, već je i dalje samostalna. Od 1. do 6. razreda predaje pet učitelja, a 1959. godine po prvi put učenici 5. i 6. razreda imaju predmet njemački jezik. Prema podatcima iz Spomenice u toj školskoj godini se kao jedan od suvremenih oblika poučavanja spominje individualizacija nastave.  Te godine uvedena je u Podbrest i električna energija.

S obzirom na to da se matična škola stalno nalazila u teškoj financijskoj situaciji, odlučeno je da se održi radna akcija branja kukuruza na ekonomiji Poljoprivredne zadruge Orehovica. Tom prilikom zarađeno  je  73.000 dinara, a tim novcem  kupljen je  TV prijemnik koji je 8. studenoga 1961. godine postavljen u učionici 7. razreda. Tijekom te školske godine učenici su postizali loše rezultate u učenju pa je uvedena i obvezna dodatna nastava za slabije učenike. Za vrijeme trajanja školske godine radila je školska kuhinja, a učenici su prehranu plaćali 150 dinara.

Odlukom Narodnooslobodilačkog odbora Čakovec 12. srpnja 1962. godine škola Podbrest postaje područna škola Osnovne škole Orehovica. Problem su i dalje kvalificirani učitelji, a u Spomenici se već tada spominje stručni ispit – ispit koji je i današnjim učiteljima uvjet za stalno zaposlenje. Dana 18. rujna 1963. godine u Podbrest dolazi Nada Dreven, učiteljica koja je od 31. kolovoza 2004. godine u mirovini, no još uvijek aktivna u društvenom životu sela.

Nakon izvršenih adaptacija u školskoj godini 1962./1963. škola je raspolagala s 11 učionica: u Orehovici je bilo šest učionica, u Podbrestu četiri učionice i u Vulariji jedna učionica. Bilo je zaposleno 13 učitelja (u Orehovici osam, u Podbrestu tri i u Vulariji dvoje), a školu je polazilo 568 učenika raspoređenih u 17 razrednih odjeljenja, i to: u Orehovici 10 odjeljenja, u Podbrestu pet odjeljenja i u Vulariji dva kombinirana odjeljenja. Još uvijek su učionice bile slabo opremljene pa su klupe i stolice posuđene od OŠ Nedelišće.

Još od 1965. godine na Dan škole su igrane oproštajne utakmice 8. razreda i učitelja – tradicija koja se i danas njeguje. Muške ekipe igrale su mali nogomet, a ženske mali rukomet.

Ženska rukometna reprezentacija škole

 

Na temelju prijedloga Komisije za reorganizaciju školstva na području općine Čakovec Upravni odbor škole na sjednicama održanim 6. i 8. lipnja 1967. godine donosi odluku o ukidanju područne škole u Vulariji. Selo veoma oštro protestira, ali uzrok zatvaranja škole je mali broj učenika. Iduće školske godine odluka Upravnog odbora je sprovedena u djelo i područna škola je zatvorena. Roditelji su bili revoltirani tim činom, posebno roditelji učenika 1. i 2. razreda pa nisu htjeli slati djecu u školu u Orehovicu. Nakon nekoliko dana otpor je nestao i situacija se normalizirala. 

U siječnju 1967. godine nabavljene su tambure za tamburaški orkestar koji je pod vodstvom Valenta Purgara, učitelja fizičke kulture u višim razredima, postizao zapažene rezultate.

Stogodišnjica početka rada škole

Stjepan Peršić, tadašnji direktor škole, povodom stogodišnjice rada škole u Spomenici je napisao ove riječi:

„Prema pouzdanim podacima škola je počela raditi u jesen 1869. godine. To je bila klica današnjoj našoj školi. Od ondašnje škole s nekoliko učenika i učiteljem – naprednim pismenim seljakom Tarandekom, danas je naša škola prerasla u modernu i suvremenu osnovnu osmogodišnju školu u kojoj radi 20 prosvjetnih radnika.
...S posebnim zadovoljstvom možemo danas, u ovoj jubilarnoj godini konstatirati da je ova  škola od njenog početka do danas stalno zračila naprednim idejama i da je bila lučonoša kulture, prosvjete i napretka kako ovog mjesta tako i čitavog ovog kraja.“

U školskoj godini 1976./1977. škola je dobila odobrenje Zavoda za unapređivanje osnovnog obrazovanja, ustanove čije je sjedište bilo u Zagrebu, da može raditi po takozvanom  „Modelu III“, što znači da svaka druga subota može biti neradna.

Od 1. listopada 1977. godine za učenike iz Podbresta i Dravskog Križa (današnjeg Svetog Križa,  op. a.) organiziran je prijevoz autobusom. Autobus je dolazio iz Čakovca te su njime na posao dolazili i učitelji putnici.

U razdoblju od 1986. do 1994. godine škola je bila u sastavu Osnovne škole Mala Subotica.


Razdoblje od 1994. godine


Odlukom o mreži škola od 7. srpnja 1994. godine koju je donijela Skupština Međimurske županije, škola se odvaja od Osnovne škole Mala Subotica i ponovo dobiva status samostalne škole. Tom odlukom škola u svoj sastav dobiva i područnu školu u Podbrestu. S obzirom na to da Ministarstvo prosvjete i kulture izdaje Rješenje o osnivanju Osnovne škole Orehovica tek 29. rujna 1994. godine, učiteljica razredne nastave Senija Zadravec imenuje se privremenim ravnateljem škole i obavlja sve pripreme za početak rada škole. Škola postaje samostalna u pedagoškom  i materijalno- financijskom smislu od  1. siječnja 1995. godine.

U siječnju 1997. godine održan je sastanak na kojemu je glavna tema bila izgradnja nove školske zgrade. Na sastanku su bili nazočni župan, pročelnik Ureda za prosvjetu te predstavnici Općine. Donesen je zaključak da se počne sa svim pripremnim radnjama potrebnim za izgradnju.

Dana 30. studenoga 2001. godine u školskoj zbornici izbio je požar. Zbog nastale štete nastava se održavala u tri smjene, i to u prostorijama općinske zgrade i nogometnog kluba. Za vrijeme zimskoga odmora uređene su u područnoj školi u Podbrestu još dvije učionice pa se tu održavala predmetna nastava, dok su učenici od 1. do 4. razreda nastavu i dalje imali u zgradi Općine i vjeronaučnoj dvorani. Nakon požara uređeno je u matičnoj školi osam klasičnih učionica, specijalizirana učionica za informatiku te školska knjižnica. U mjesecu svibnju razredna nastava se preselila u školske prostorije, a učenici predmetne nastave su do kraja nastavne godine ostali u Podbrestu.

U siječnju 2003. godine u školi se počeo provoditi program predškole za djecu pripadnike romske nacionalne manjine. Program se provodio do kraja srpnja, a u potpunosti ga je financiralo Ministarstvo prosvjete i športa.

U ožujku 2004. godine izvršen je redovni reizbor ravnatelja škole, a odlukom Školskog odbora od 8. ožujka 2004. godine ravnatelj škole je Branko Sušec. Dotadašnja ravnateljica Senija Zadravec Kermek vraća se na radno mjesto učiteljice razredne nastave.

Tijekom 2004. godine kupljena su dva nova računala za potrebe psihologa i računovođe te još tri koja su stavljena u informatičku učionicu. Krajem školske godine dodatnih osam računala je financiralo Ministarstvo prosvjete i športa. Ova godina je za nas važna i po tome što je učenik 5. razreda Benjamin Ignac na Državnom natjecanju iz zemljopisa osvojio prvo mjesto.

Dana 15. rujna 2005. godine u školi je održana svečanost povodom polaganja kamena temeljca nove školske zgrade. Na svečanosti su bili i državni tajnik Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta dr. Nevio Šetić  i  gospodin Franjo Bukal, načelnik Općine Orehovica.

Od 18. rujna 2005. godine škola ima svoju mrežnu stranicu. Evo što je povodom toga rekao ravnatelj škole, gospodin Branko Sušec:


„Dosad mali, nevidljivi i nečujni, pojavljujemo se u čitavom svijetu. Želja nam je da svaki od vas na ovoj stranici nađe nešto za sebe i svoju dušu. Svi učenici, djelatnici, roditelji, poslovni suradnici, žitelji Općine Orehovica, Međimurske županije, Lijepe Naše i planeta, dobro su došli na naše stranice sa svojim komentarima, primjedbama, a i pohvalama. Ovo su prve rečenice iz naše škole koje idu u virtualni svijet. Stranice će se s vremenom popuniti i mijenjati prema potrebama i vašim prijedlozima. Poseban pozdrav svim našim bivšim učenicima i djelatnicima koji trenutno nisu u svom zavičaju. Ovo je prilika da u trenutku preskočite stotine i tisuće kilometara, kako biste osvježili uspomene i sjećanja na jednu "staru zgradu", ako vam je ostala u srcu.“

Iako je kamen temeljac za novu školsku zgradu postavljen još u rujnu 2005. godine, građevinski radovi su počeli tek u studenome 2008. godine, a zgrada je dovršena tri godine kasnije, u listopadu 2011. godine. Dana 30. listopada 2011. godine simboličnim rezanjem trake i službeno je počelo održavanje nastave u novoj zgradi.

 

U Orehovici 3. ožujka 2016. godine

Sastavio:  Željko Krištofić, mag. prim. educ.,
    ravnatelj

 


Neke od arhivskih fotografija možete pregledati u galeriji slika.